Ekonomistica, volonterka, grafička dizajnerica, obrtnica? Lucija Lacković.
Sažeti priču o 26 godina mladoj Luciji u 5 uvodnih rečenica je vrlo teško. Ona se kratko opisala kao ekonomist, kreativac u duši, osoba koja je oduvijek voljela marketing, a odnedavno se može opisati i kao poduzetnica! Koliko je svega uloženo u cijelu priču te sažeto u jedan obrt teško je pojmiti.
Svoj obrt LULA.HR pokrenula je u burnoj 2020.godini te kao jedna od najnovijih predstavnica poduzetničke scene pretočila je svoje iskustvo u naš intervju. 1. Možete li ukratko opisati čime se točno bavite te koje usluge i proizvode nudite. Otkud hrabrost da se u 2020. godini krene u realizaciju vlastite poslovne ideje? Ukratko, moj je zadatak učiniti klijenta vidljivim i prepoznatljivim kod potencijalnih kupaca. Budući da volim digitalni marketing, ali i dizajn, u svojoj ponudi nudim jednom poduzeću sve što mu treba za virtualno i vizualno predstavljanje.
Za početak jednom poduzeću treba dizajn logotipa, posjetnica, letaka. Zatim poduzeće želi biti vidljivo na društvenim mrežama te u sklopu digitalnog marketinga vodim društvene mreže, izrađujem personalizirane objave poduzeća, tražim potencijalne kupce i komuniciram s njima. Također radim i WEB dizajn, radim dizajn prototipa WEB stranice i komuniciram s programerima oko izrade. Na kraju, ukoliko poduzeće želi napraviti poslovni event i potrebna mu je dodatna promocija, nudim uslugu najma Photobooth uređaja za fotografiranje i izradu fotografija kao dodatnog marketinškog sadržaja događaju te uslugu osobne promocije tijekom eventa. Budući da se bliže blagdani, trenutno radim na izradi dizajna personaliziranih ilustracija kao idealnih poklona za najmilije.
Nisam sigurna je li to bila hrabrost ili ludost pokrenuti posao, ali svakako mi je vjetar u leđa bila potpora za samozapošljavanje. Prije nego što se dogodio „lockdown“ predala sam poslovni plan za dobivanje poticaja, tada je uslijedio period čekanja od 3 mjeseca. Bili su pomiješani osjećaji trebam li nastaviti svoju „priču“ oko pokretanja obrta i čekati na odgovor vezano uz dobivanje poticaja ili odustati i tražiti posao. Budući da sam nekad malo i tvrdoglava, bilo mi je žao odustati nakon toliko uloženog truda i čekanja. Na kraju sam dobila poticaje i krenula u realizaciju svoje „priče“.
2. Koliko je vremena trebalo da se odlučite da ćete krenuti kao samostalni obrtnik i zašto? Kolika Vam je pomoć bila obitelj, što su rekli prijatelji, kako je društvo reagiralo?
Ta želja za poduzetništvom bila je u meni i nekako sam ju „hranila“ poslom vezano uz najam Photobooth-a kojeg sam radila kao student, ali i volontiranjem u studentskoj udruzi. Znala sam da odluku trebam donijeti nakon završetka fakulteta, imala sam otprilike mjesec dana vremena. Naime, radila sam kao student u jednom poduzeću. Potaknuta tim pritiskom donošenja konačne odluke odlučila sam napustiti trenutni posao i krenuti u poduzetništvo. Budući da imam među poznanicima i prijateljima primjere uspješnih poduzetnika, nekako su me oni potaknuli da se odvažim i pokušam. Moja obitelj mi je velika podrška, rekla bih da sam ja više sumnjala u sebe nego oni u mene. Prijatelji su me podržali i iskreno se raduju zbog mene. Što se tiče društva, nekad je malo „teže“ objasniti što ja to točno radim, ali sam zasad primila stvarno lijepe i ohrabrujuće poruke podrške.
3. Koje su bile najveće prepreke s kojima ste se susreli prilikom pokretanja posla? Možete li kao jedna od najnovijih obrtnica na hrvatskoj sceni ukratko opisati svoj put do otvaranja obrta te dati savjete za buduće obrtnike? Najveća prepreka je strah. Javlja se strah od neizvjesnosti, neiskustva i nesigurnosti. Kod mene je put do otvaranja obrta započeo prijavom na burzu gdje sam čekala termin radionice za poticaje za samozapošljavanje. Naime, ne možete dobiti poticaje ako niste nezaposleni i ako ne prođete radionicu HZZ-a vezanu uz dobivanje poticaja.
Potrebno je puno strpljenja i upornosti jer je kod mene put od prijave na burzu do konačne predaje poslovnog plana za poticaje trajao 2 i pol mjeseca, a ukupno do otvaranje obrta 6 mj. Morate čekati svoj termin radionice koja se ne održava često, zatim termin za individualni sastanak sa savjetnikom, prepravke vašeg poslovnog plana do konačnog odobrenja vašeg savjetnika da možete predati poslovni plan.
Spomenula sam strah od neizvjesnosti, naime početkom godine HZZ je promijenio uvjete za ostvarivanje poticaja, tako da su se i sami savjetnici „borili“ sa svakodnevnim izmjenama. Stvorila se klima „nesigurnosti“, svaka je osoba imala specifičnu situaciju i jednostavno netko je imao više sreće i uspio se snaći u tome, a netko nije. Savjetovala bih budućim obrtnicima da ne slušaju „neformalne“ informacije nego da zovu svoje savjetnike s burze i iz prve ruke provjere informaciju. Naoružajte se sa strpljenjem i znanjem, informirajte se čim više, tražite odgovore na svoja pitanja. Meni je puno pomogao u tome i Plavi ured kojeg sam često kontaktirala za svaku nedoumicu.
4. Zašto ste se odlučili baš za obrt, a ne za neki drugi oblik poslovanja? Da li ste za svoje poslovanje uspješno dobili i neke državne poticaje i slično?
Proučavala sam oblike poslovanja i zaključila sam da je obrt s paušalnim oporezivanjem najpovoljniji oblik poslovanja za poduzetnike početnike. Kod obrta s paušalnim oporezivanjem postoje brojne prednosti kao što je jednostavno knjigovodstvo (vodi se samo knjiga prometa), manji su porezi i doprinosi, jednostavno je otvaranje i zatvaranje. Prilikom otvaranja obrta nije potreban početni kapital. Dobila sam poticaje HZZ-a za samozapošljavanje.
5. Jeste li zadovoljni s dosadašnjim poslovanjem i planirate li širenje ili vam odgovara trenutni obujam posla? Ako planirate, imate li neki plan širenja ili idete po osjećaju/instinktu? Trenutno sam u fazi prikupljanja klijenata, radim na promociji svojeg obrta kako bi potencijalni klijenti čuli za moje usluge, tako da još ne planiram širenje posla. Za sada uspijevam riješiti sav posao sama, ali se nadam i veselim proširenju obujma posla i zapošljavanju. Imam već neke potencijalne kandidate s kojima bih voljela raditi.
6. Koji oblik oglašavanja najčešće koristite, ako ga uopće koristite? Mislite li da su društvene mreže dobre za oglašavanje obrtnika ili više preferirate metodu usmene predaje te osobnih recenzija?
Budući da sam tek prije mjesec dana otvorila profile na društvenim mrežama, mogu zahvaliti dobrim prijateljima koji dijele moje objave i tako mi pomažu u toj virtualnoj „usmenoj predaji“. Planiram uskoro koristiti oglašavanje na Facebooku i Instagramu. Smatram da su društvene mreže odličan kanal za izlazak na tržište za obrtnike i općenito poduzetnike početnike. Na društvenim mrežama se događa ta nova „usmena predaja“. Uz solidan iznos novčanih sredstava, kreativnost i trud možete brzo doći do svojih potencijalnih kupaca.
7. Po vašem mišljenju, koji su najveći problemi s kojima se obrtnici u Hrvatskoj trenutno susreću? Što bi se trebalo napraviti da se ti problemi uklone?
Problemi obrtnika u Hrvatskoj su sigurno spora administracija, nejednaki uvjeti za sve, nesigurnost zbog dvosmislenih tumačenja zakona, nepovjerenje u institucije, strah od tih istih institucija, uz naravno trenutnu gospodarsku situaciju u državi i u svijetu. Naše državne institucije bi trebale više educirati obrtnike i poduzetnike, te im pružiti odgovarajuću savjetodavnu pomoć, a ne da se učimo tek kada nas kazne.
8. Svoje iskustvo stjecala si i volontirajući u studentskoj udruzi. Koliko ti je članstvo u Ekonomskoj klinici pomoglo, da li si stekla nova poznanstva te primijenila stečena znanja u poduzetnički svijet?
Iskustvo volontiranja u Ekonomskoj klinici mi je puno pomoglo, tamo sam stekla praktično iskustvo, upoznala taj svijet poduzetništva iz jedne druge perspektive. Tamo svaki član ima svoju ulogu i zadatak i vrlo je važan za funkcioniranje i napredak cijele udruge. Jako mi se svidjelo u EK to što se potiče kreativnost, naglasak je na marljivom i upornom radu. Lijepo je bilo sudjelovati u projektima i stvarati nešto novo s kolegama iz udruge. Ekonomska klinika ustvari funkcionira kao jedno poduzeće u malom, vodstvo je jako dobro razradilo koncept udruge i mogu potvrditi da su članovi EK vrlo dobro pripremljeni za tržište rada. Danas kao obrtnica surađujem sa svojim tadašnjim članovima udruge.
9. Kao magistrica Ekonomike poduzetništva zasigurno si već upoznata sa cijelim svijetom poduzetništva bila i unaprijed. Koja su ti znanja stečena na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu pomogla u realizaciji ove ideje te koje mentore bi najviše htjela istaknuti?
Znanje stečeno na Ekonomskom fakultetu pomoglo mi je u načinu razmišljanja i odnosu prema poslu i klijentima. Naučila sam kako rasporediti zadatke prema njihovoj hitnosti i važnosti, kako poslovno komunicirati, kako se odgovarajuće poslovno predstaviti potencijalnim klijentima, dobila sam smjernice na temelju kojih mogu lakše pronaći odgovor. Htjela bih istaknuti izv.prof.dr.sc. Miroslava Mandića i doc.dr.sc. Anu Aleksić s kojima sam imala priliku i surađivati na jednom projektu. Oni su nas tijekom kolegija poticali na dodatan trud i zalaganje te su nas svojim primjerom motivirali jer su se i sami trudili prenijeti nam i praktično znanje, odnosno svoje iskustvo.
10. Kako je pandemija koronavirusa utjecala na Vaše poslovanje i planove? Vidimo da ste Vi tek krenuli tokom pandemije, kako je bilo otvoriti obrt i skupiti sve potrebne papire tokom ove čudne godine?
Pandemija je utjecala na moje poslovanje na način da sam morala promijeniti koncept poslovanja. Uz digitalni marketing i ostale djelatnosti s kojima se bavim, planirala sam više razvijati poslovanje u području event marketinga unutar kojeg nudim uslugu najma dodatnog marketinškog sadržaja događaju, najma Photobooth uređaja. Budući da su svi eventi skoro pa otkazani, okrenula sam se učenju raznih digitalnih alata kako bih napredovala u digitalnom marketingu, grafičkom i WEB dizajnu. Bilo je pravo čudo što sam na vrijeme uspjela skupiti sve papire i otvoriti obrt. Jednostavno sam rješavala dan po dan i taj dan dala svoj maksimum.
11. Koji biste savjet dali svima onima koji sada razmišljaju o pokretanju vlastitog obrta?
Vjerujem da su svi koji razmišljaju o pokretanju vlastitog obrta svjesni svojih financijskih mogućnosti, ali je u njima sigurno prisutan i strah od neizvjesnosti. Mislim da nikada neće biti dovoljno povoljno i pravo vrijeme za ulazak u poduzetništvo. Rekla bih da je to jedan skok kojeg trebaš napraviti ako osjećaš taj „pozitivan nemir“ koji te tjera na to. Mene je motivirala misao da vrijedi pokušati, i sigurna sam da ću iz tog pokušaja puno naučiti.
Zahvaljujemo se Luciji što nam je odlučila dati intervju te tako sudjelovati u našem projektu. Također, zahvaljujemo se i našim parterima Obrtničkoj komori Zagreb i Ekonomskoj klinici na potpori u provođenju projekta.