Vuk leather

Došlo je vrijeme i za naš posljednji intervju u ovom ciklusu. Donosimo vam priču o obrtu Vuk leather koji se može pohvaliti svojom dugogodišnjom tradicijom koja je započela 1972.

Vuk leather je obrt čija je isključiva djelatnost proizvodnja kožne galanterije te se u njemu proizvodi više od 500 različitih artikala od kože, poliuretana, kepera, cerada i sličnih materijala. Osim kvalitetnom dugogodišnjom proizvodnjom i proizvodima, ovaj obrt se može pohvaliti i s četiri zaštićene inovacije te brojnim nagradama koje ukazuju na vrijednost njihovog rada.

Mi smo popričali s Miljenkom Vukom, vlasnikom obrta Vuk leather, koji nam je ispričao kako se proizvodnja u obrtu prilagodila nastalim potrebama tijekom pandemije, kako se nose s izazovima te na čemu temelje budućnost svojeg obrta. Navedeno, i više, možete pročitati u nastavku našeg intervjua!

1. Možete li ukratko opisati čime se točno bavite i koje proizvode nudite te od čega su oni izrađeni?

Obrt Vuk leather nastavak je tradicije obiteljskog obrta koji je počeo s radom 1972. godine. Isključiva djelatnost je proizvodnja kožne galanterije. Više od 500 artikala od kože, poliuretana, kepera, cerada i sličnih materijala proizvodimo u radionici od 37 strojeva novijeg datuma i tehnologije. Vlasnici smo 4 zaštićene inovacije industrijskog dizajna i dobitnici više nagrada za svoj cjelokupan rad. Osim vlastitog dizajna artikala radimo i s vanjskim dizajnerima te kupcima po posebnoj narudžbi i želji. Kapaciteti radionice su dovoljni za proizvodnju i većih serija za veleprodaju ili specifične krajnje kupce, ali se prilagođavamo i komadnoj proizvodnji. Poslovna galanterija, program za ugostiteljstvo, alatne kožne torbe, modni program AD dizajn, torbe i vreće za bankarski sektor, kao i vrećice za razna pakiranja zaokružen su program naše proizvodnje. Personalizacija artikala raznim tehnikama koje ovise o vrsti materijala također se radi u našoj radionici.

2. S obzirom na dugu tradiciju poslovanja obrta, jesu li u rad uključeni i ostali članovi obitelji? Kakvo je Vaše radno vrijeme?

Kao obiteljski obrt, cijela obitelj je uključena neposredno ili posredno. Obrtnik živi svoj obrt 24 sata na dan, treba se roditi kao obrtnik ili imati u obitelji nekog tko će prenijeti ljubav prema poslu kojim se bavimo. Nema radnog vremena kod obrtnika, ali obrtnik si može priuštiti da dva dana ne radi ako mu je to volja. To su čari obrtništva kao i zadovoljstvo kad se neki projekt ostvari ii kad dovršimo neki novi artikl. U našem poslu je posebno zadovoljstvo ispuniti želje kupca jer isporučujemo gotov proizvod namijenjen trenutačnom korištenju.

3. Koje su bile najveće prepreke s kojima ste se susreli prilikom pokretanja posla? Koje greške ste napravili na početku? Zašto ste se odlučili baš za obrt, a ne za neki drugi oblik poslovanja?

Kod svakog novog projekta i razvoja artikla, greške su sastavni dio rada. Neki puta nailazimo na situacije s kojima se nismo susretali pa je izazov tim veći. Nema većeg zadovoljstva riješiti problem ili zahtjev kupca na svoj, dotad nemoguć način. Radi toga je obavljanje obrta puno bolji način poslovanja od ostalih. Male serije visokokvalitetnih proizvoda vrhunskih materijala, ne mogu se usporediti sa serijama proizvodnje. Obrtnički proizvod ima dušu i nerijetko se teško odvojiti od artikla, koji je naručio kupac.

4. Jeste li za svoje poslovanje dobili i neke državne poticaje ili slično?

Kroz poslovanje dobivamo i poticaje najviše za tradicijsku proizvodnju. S tim sredstvima redovito i prvenstveno kupujemo strojeve i opremu kako bi bili što konkurentniji na tržištu, a da ne izgubimo dušu proizvoda.

5. Jeste li zadovoljni s dosadašnjim poslovanjem i planirate li širenje?

Zadovoljni smo dostignutim stupnjem kvalitete i količina proizvoda, iako moramo uvijek težiti k višem. Za sada ne bismo širili proizvodnju makar imamo potražnje za našim proizvodima. Smatram da bi se izgubio čar obrtništva ako bismo previše širili poslovanje. Ne bi se želio utopiti u serijsku proizvodnju nauštrb kvalitete i zadovoljstva u procesu proizvodnje.

6. Koji oblik oglašavanja najčešće koristite, ako ga uopće koristite? Mislite li da su društvene mreže dobre za oglašavanje obrtnika ili više preferirate metodu usmene predaje te osobnih recenzija?

Sama prezentacija obrta prije 20.-tak godina bila je na sajmovima i smatram da je ta interakcija bila puno bolja nego današnji način oglašavanja i prodaje. Jako puno se postiže izravnim kontaktom, lakše se objasni želja kupca kao i naše mogućnosti, osobni doživljaj cijele priče je nemjerljiv na taj način. U današnje vrijeme standard su web stranice, imamo i web shop za odabranu vrstu artikala, facebook i instagram stranice na kojima predstavljamo na dnevnoj bazi izrađene proizvode. Naš doseg u ovom momentu je da nam nije potrebno više neka specijalna promocija jer stari kupci se redovito vraćaju, a novi dolaze po preporuci i nemaju neke prevelike zahtjeve jer su se već uvjerili u kvalitetu naših proizvoda. Naravno da moramo paziti na kvalitetu proizvoda i usluge, ali ako se i što desi našem artiklu, servis je besplatan dok god se artikl može popraviti. U nekom trenutku kada smo željeli predstaviti novu kolekciju pogotovo ženske mode, koristili smo i PR usluge agencije, koji kad se kvalitetno odradi i ako je roba kvalitetna, vrlo brzo nađe svoje mjesto na tržištu. Naravno da cijela ova priča ne ide preko noći. Tradicija obrta traje 49. godina i to ima neku težinu.

7. Po Vašem mišljenju, koji su najveći problemi s kojima se obrtnici u Hrvatskoj trenutno susreću? Koji biste savjet dali svima onima koji razmišljaju o pokretanju vlastitog obrta?

Vrlo je važno da svaki novi obrtnik voli svoj posao i da mu tako pristupa, ne očekujući preko noći čuda. Ona se događaju, ali grade se malo pomalo i kad je najteže, čudo se samo od sebe desi. Ako tako pristupate svom poslu, još ga i volite, uspjeh neće izostati.

Najveći trenutno problem u poslovanju su nesigurnost u poreznim zakonima, česte izmjene i birokracija koja onemogućava pogotovo proizvođačima i inovatorima da se okrenu stvaranju novih vrijednosti i proizvoda umjesto da se bave obrascima i papirima koji su više puta besmisleni, a morate ih imati. Trebalo bi odvojiti sve obrtnike (a pogotovo proizvođače) do 10 zaposlenih da se bave ikakvom papirologijom, poreze pojednostaviti i smanjiti i propagirati domaću pogotovo tradicijsku proizvodnju koja polagano ali sigurno izumire. Zamislite grad bez torbara, postolara, urara, bravara? Ima ih već jako puno u Republici Hrvatskoj, sve preostale bi trebalo zaštititi kao kulturnu baštinu. Problem vidimo i u obrazovanju gdje naučnici ne dolaze na praksu kod obrtnika što je najveća greška koja se dešava u pojedinim strukama jer ta djeca najčešće ne ostaju u struci.

8. Kako je pandemija koronavirusa još utjecala na Vaše poslovanje i planove?

Uz sve navedeno, pandemija korona virusa trebala je biti nova prilika za proizvodnju artikala koji su bili potrebni pogotovo na početku krize. Mi smo se kao proizvodnja u roku tjedan dana organizirali kako bismo proizvodili pamučne maskice, radili ih mjesec dana intenzivno, bili traženi i cjenjeni, ali samo do prve pošiljke iz Kine opreme koja je u startu povoljnija, ali će nas koštati više njeno zbrinjavanje nego novi artikl. Tu država nije prepoznala priliku da vrati neke vrste proizvodnja na domaći teren. Radi toga su naši planovi skromni, nema ulaganja, nema trošenja, nema niti otkaza jer se pokrivamo čime možemo. Radimo manje količinski, dižemo kvalitetu, učimo neke nove tehnike na svojim razvojnim projektima. Najvažniji zadatak je da sačuvamo radna mjesta jer kad se jednom vrati sve u normalu, biti ćemo spremniji nego ikad. Bez kvalitetnih djelatnika niti jedan stroj nema vrijednost. Na tome temeljimo budućnost u našem malom obrtu.