Danas vam donosimo intervju s Majom Rupčić, vlasnicom obrta Outtabox.
Koliko je Maja „van kutije“ potvrđuje i njen rad u raznim stvarima. Ova svestrana obrtnica, volonterka, dobrotvorka, diplomirana ekonomistica za sve svoje aktivnosti treba dan od 28 sati. Obrt je otvorila nedavno, u burnoj 2020.godini, te samim tim pokazala svoju osobinu rada suprotno od svih standarda.
Maja je nakon završetka fakulteta, tokom kojeg je sudjelovala u volontiranju u studentskoj udruzi Ekonomska klinika, radila u nekoliko organizacija, ali shvatila je da je možda najbolje biti sam svoj šef (obrtnik)!
Maju i njen rad je vrlo teško opisati kroz nekoliko pitanja i odgovora, a mi ćemo pokušati.
1. Možete li ukratko opisati čime se točno bavite, koje usluge i proizvode nudite te kako je nastala sama ideja otvaranja obrta „Outtabox“?
''Outtabox'' nudi personalizirane usluge grafičkog dizajna i digitalnog marketinga, ali i event managementa. Ideja je već nekoliko godina u mojoj glavi, ali sam čekala ''pravi trenutak''. Nakon stresnog posla koji sam radila nakon završetka fakulteta, shvatila sam da to nije motivirajuća okolina za mene i da se nešto mora promijeniti.
2. Koliko je vremena trebalo da se odlučite da ćete krenuti kao samostalni obrtnik i zašto? Kolika Vam je pomoć bila obitelj, što su rekli prijatelji, kako je društvo reagiralo?
Mislim da imam najbolje prijatelje i obitelj na svijetu (iako to svi kažu) ali ja stvarno tako mislim. Od prvog trenutka kada sam uz fakultet upisala Algebru i grafički dizajn, svi su me bodrili i bili uz mene. Znali su da svakodnevno odvajam vrijeme za učenje i da to traje mjesecima i nikad nisu rekli da mi to ne treba ili da se ne bavim time.
Prošle godine u ožujku sam svoj privatni Instagram profil pretvorila u poslovni i krenula sa objavama svojih ideja. Jedna od prekretnica bila je poslovna ponuda mlade i perspektivne tvrtke koja je htjela baš moj dizajn i nikako nisu odustajali od toga. To mi je dalo vjetar u leđa i sada s njima imam odličnu suradnju, a nakon njih su mi se počele javljati i druge zainteresirane tvrtke. 3. Koje su bile najveće prepreke s kojima ste se susreli prilikom pokretanja posla? Zašto ste se odlučili na pokretanje obrta u 2020.godini, godini koju mnogi neće pamtiti po dobru?
Jedina prepreka je bila strah i pitanje što ako ne uspijem? Ali baš zato i treba krenuti u posao, pa makar to bio i neuspjeh. Svakako ćemo izvući pouku iz toga. Prošla godina zaista nije bila dobra što se tiče zdravstvenog i ekonomskog stanja u svijetu i u Hrvatskoj, ali se ne mogu žaliti na to kakva je meni bila privatno i poslovno. Puno prilika mi se ukazalo, posebno u zadnjem kvartalu i jednostavno ih nisam mogla ne ugrabiti.
4. Zašto ste se odlučili baš za obrt, a ne za neki drugi oblik poslovanja? Da li ste za svoje poslovanje uspješno dobili i neke državne poticaje i slično?
Za obrt sam se odlučila zato što je najjednostavniji pravni subjekt i ima najmanje troškove. Planiram raditi isključivo sama i paušalni obrt je stvarno zadovoljio sve moje zahtjeve. Nisam tražila državne poticaje jer sam bila zaposlena u trenutku otvaranja. 5. Jeste li zadovoljni s dosadašnjim poslovanjem i planirate li širenje ili vam odgovara trenutni obujam posla? Ako planirate, imate li neki plan širenja ili idete po osjećaju/instinktu? Zadovoljna sam, većinom dolazim preporukom do novih klijenata i trenutno mi je to dovoljno. Što se tiče širenja posla, još uvijek nisam razmišljala o tome jer u narednih par mjeseci imam nekoliko velikih projekata koje moram dovršiti.
6. Koji oblik oglašavanja najčešće koristite, ako ga uopće koristite? Mislite li da su društvene mreže dobre za oglašavanje obrtnika ili više preferirate metodu usmene predaje te osobnih recenzija?
Društvene mreže su uvijek dobar način za promociju jer danas rijetko tko nema Facebook ili Instagram. Možete doći do velikog broja ljudi, ali samo ako znate prilagoditi sadržaj i ciljanu publiku. Trenutno više radim preko preporuke, ali imam Instagram profil jer tamo mogu predstaviti svoje radove i zapravo približiti svojim pratiteljima umjetnički smjer koji koristim u svom dizajnu, a to je nadrealizam (surrealism art).
7. Po vašem mišljenju, koji su najveći problemi s kojima se obrtnici u Hrvatskoj trenutno susreću? Što bi se trebalo napraviti da se ti problemi uklone?
Najveći problem su, naravno, nameti koje poduzetnici moraju plaćati i sva silna birokracija s kojom se svakodnevno susreću. Uz sve to, postoje razni pravni subjekti koji nude usluge za koje nisu kvalificirani te veliki broj freelancera koji rade ispod cijene industrije, a to se najviše vidi kroz web i grafički dizajn te programiranje. Trebalo bi, po meni, regulirati sve one koji se bavim tom vrstom posla, jer npr. za otvaranje obrta za grafički dizajn ne trebate nikakvu diplomu, što znači da bilo tko može registrirati tu djelatnost.
8. Svoje iskustvo stjecala si i volontirajući u studentskoj udruzi. Koliko ti je članstvo u Ekonomskoj klinici pomoglo, da li si stekla nova poznanstva te primijenila stečena znanja u poduzetnički svijet?
Svi koji poznaju mene i moj rad u Ekonomskoj klinici, znaju i koliko volim tu udrugu, sve njene članove i projekte. Nikad nisam volontirala jer sam smatrala da to dobro izgleda u životopisu. Od prvog dana sam osjećala pripadnost zajednici i to je ono što me motiviralo. Ekonomska klinika je hvalevrijedna udruga koju i dan danas pratim i uvijek rado pričam o svoje 3 godine provedene s divnim ljudima na Ekonomskom fakultetu. U Ekonomskoj klinici sam naučila disciplinu, organizaciju, timski rad i općenito komunikaciju s ljudima različitih profila – od profesora, sponzora, djece, studenata pa sve do OPG-ovaca. Udruga mi je pomogla da shvatim koji je moj poslovni smjer i s čime se želim baviti, a to su uz grafički dizajn, organizacija događaja i marketing.
9. Koja su ti znanja stečena na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu pomogla u realizaciji ove ideje te koje mentore bi najviše htjela istaknuti? Možeš li izdvojiti nekog od profesora/mentora koji ti je olakšao studiranje, koji te potaknuo da završiš fakultet ili možda koji je rekao neku bitnu rečenicu koju ćeš pamtiti cijeli život?
Jedan od najboljih profesora na Ekonomskom fakultetu je prof. Miroslav Mandić, koji je bio i moj mentor na diplomskom studiju. Njegova predavanja su uvijek bila zanimljiva i inovativna. Pokazao nam je jednu drugu stranu marketinga i na tome sam mu iznimno zahvalna. U pamćenje mi se urezala uspomene s dodjele 'Zahvalnice fakulteta' za organizaciju humanitarnog projekta, kada je prof. Mandić došao do mojih kolega i mene, pružio ruku i čestitao nam. Profesor nam je često nakon toga u razgovoru govorio koliko dobrih stvari udruga radi i da je sretan što pomažemo zajednici u kojoj živimo. Smatram da fakulteti trebaju više takvih profesora.
10. Kako je pandemija koronavirusa utjecala na Vaše poslovanje i planove?
Pandemija mi nije ograničila posao, čak naprotiv, ljudi su shvatili važnost digitalnog marketinga te su počeli ulagati u vizualni identitet, reklame i blogove. 10. Koji biste savjet dali svima onima koji sada razmišljaju o pokretanju vlastitog obrta?
Voljela bi ih pitati ono što su i mene -> što je najgore što ti se može dogoditi? :D
Najgore je, naravno, ne uspjeti! Ali to nije razlog da ne probate jer sve ono što možete dobiti je puno vrijednije.