Danas vam donosimo zanimljivu priču o jednom nesvakidašnjem obrtu, Smashit-u. Smashit je prva zagrebačka soba za razbijanje stvari koju je pokrenuo mladi poduzetnik Tomislav Stanić.
Kad smo ga pitali kako je došao na ideju za otvaranje sobe za razbijanje stvari, rekao nam je kako ga je jednog dana nešto jednostavno izbacilo iz takta te se tako javila jedna dobra poslovna ideja i poslovni model koji danas zabavlja mnogo ljudi.
Kako glasi cijela Tomislavova priča, kako su reagirali njegovi bližnji na ovu ideju te s kojim se sve izazovima susreo možete pročitati u današnjem intervjuu!
1. Možete li ukratko opisati čime se točno bavite i koje usluge ili proizvode nudite?
Bavimo se usrećivanjem ljudi. Nudimo im uslugu razbijanja stvari u kontroliranim uvjetima. Kod nas se ljudi dolaze zabaviti i izbaciti stres. Navuku zaštitnu opremu, izaberu što će razbijati i slušati, pa krenu razbijati u našim sobama.
2. Kako ste došli na ideju pokretanja tog posla? Koliko je vremena trebalo da se odlučite za pokretanje posla? Kolika Vam je pomoć bila obitelj, kako su reagirali Vaši prijatelji i društvo?
Relativno sam flegma lik, ali znam i ja imati svoje momente kada me nešto izbaci iz takta. Nešto, što se sada ni ne sjećam što točno, me toliko izbacilo iz takta da sam htio nešto razbiti. Nisam našao gdje bi to mogao napraviti. Pitao sam uži krug ljudi što misle o ideji sobe za razbijanje i dobio sam dosta dobru povratnu informaciju. Kako sam oduvijek htio imati svoj biznis, za koji je bio uvjet da je koristan za zajednicu, odlučio sam pokrenuti Smashit. Od ideje do kretanja realizacije je prošlo možda par tjedana. Imao sam jako veliku podršku obitelji. Vjerujem da je moja supruga tu imala najtežu ulogu jer smo taman u to doba dobili curicu, a ja sam dosta izbivao već par tjedana nakon njenog rođenja. Imao sam ograničen budžet za pokretanje, pa nisam plaćao nikakve usluge vanjskih suradnika. Prijatelji i obitelj su mi jako puno pomogli u svim aspektima. Od uređenja prostora, izrade web stranice i pravnih stvari, na putu sam uvijek imao nekoga kome sam se mogao obratiti za pomoć kada bi zapelo.
3. Koje su bile najveće prepreke s kojima ste se susreli prilikom pokretanja posla? Mnogi kažu da se uči na greškama, koje greške ste napravili na početku koje bi sada kao iskusan obrtnik mogli lako zaobići?
Pokrenuo sam nešto čega nije bilo. Bilo je puno upitnika i nikakvih uputa. Na početku mi je bilo najteže steći kontakte za nabavku opreme. Naivno sam mislio da će to biti puno jednostavnije. Srećom, s vremenom je sve to nekako skupa sjelo na svoje. Mislim da sam previše vremena potrošio na neke nebitne detalje koje kada sada gledam su stvarno nebitni. To je kao kada renoviraš stan i hoćeš da sve bude savršeno, ali na kraju za tri tjedna više ni ne vidiš te stvari, a ne vide ih ni drugi.
4. Zašto ste se odlučili baš za obrt, a ne za neki drugi oblik poslovanja? Jeste li za svoje poslovanje dobili i neke državne poticaje ili slično?
Kako sam zaposlen na puno radno vrijeme kod drugog poslodavca, ovaj oblik poslovanja mi omogućava da radim što želim i koliko mogu i želim. Tu je i jednostavnost vođenja obrta naspram firme. Nisam dobio nikakve poticaje.
5. Jeste li zadovoljni s dosadašnjim poslovanjem i planirate li širenje ili vam odgovara trenutni obujam posla?
Bio sam zadovoljan do pojave Covid-a. Rasli smo organski i sve je nekako išlo. Tek smo se nedavno počeli vraćati na dio prihoda iz razdoblja prije Covid-a, a onda je došao “drugi val”.
6. Koji oblik oglašavanja najčešće koristite, ako ga uopće koristite? Mislite li da su društvene mreže dobre za oglašavanje obrtnika ili više preferirate metodu usmene predaje te osobnih recenzija?
Naša najveća reklama je fantastična usluga, ali to ne govorim kao neku floskulu. Preko 95% ljudi ima fantastične reakcije na doživljaj koji pružamo. Imamo same petice gdje god nas se može recenzirati. Ljudi nam često dođu i kažu da je netko njihov bio kod nas, pa da su došli zbog preporuke. Uz to, nešto jako malo se oglašavamo na društvenim mrežama.
7. Po vašem mišljenju, koji su najveći problemi s kojima se obrtnici u Hrvatskoj trenutno susreću? Što bi trebalo napraviti da se ti problemi uklone?
Vjerujem da je većini najveći problem pandemija, tako da bi trebalo nju srediti. Naravno, ima i onih kojima je pandemija povećala poslovanje i koji su uspjeli prilagoditi svoj poslovni model novonastaloj situaciji. Generalno kada gledate trenutno navike potrošača, vjerujem da su ljudi puno manje u mogućnosti i želji trošiti novce na stvari koje nisu neophodne, što je i razumljivo.
8. Kako je pandemija koronavirusa utjecala na vaše poslovanje i planove?
Za sada loše. Prekinula je naš organski rast i u jednom periodu dovela do nule. Počeli smo se vraćati, ali onda je došao “drugi val”. Kažem za sada jer sam kroz priču s ljudima stekao dojam da još puno njih nije čulo za nas. Vjerujem da možemo pomoći mnogima, ali za to nam je potrebno doći do tih ljudi. Kako nismo baš skloni oglašavanju, trenutno pokušavamo s nekim drugim kanalima gdje bi kroz razne suradnje došli do ljudi, pa samim time izbjegli plaćanje velikima i te resurse prenijeli na male ljude.
9. Koji biste savjet dali svima onima koji sada razmišljaju o pokretanju vlastitog obrta?
Ne znam jesam li prava osoba za dijeliti savjete, nisam ni svoj biznis još pokrenuo kako spada, pa uzmite ovo s rezervom. Po meni, smanjite očekivanja. Možete imati najbolji proizvod/uslugu na svijetu, ali budite svjesni da ga možda neće biti jednostavno prodati. Trenutno imam ideju za novi biznis kojeg nema kod nas i mislim da je jako dobra ideja, ali strah me išta sada pokretati s novim mjerama. Pričao sam s najužim krugom ljudi i svima je odlična ideja, nekima bolja i od Smashita. Po mom mišljenju bi trebao moći postići zamišljene prodajne rezultate s kojima bi bilo isplativo to raditi, ali zbog trenutnog iskustva me strah da možda i nije tako. Da nisam pokrenuo Smashit vjerojatno bi lakše krenuo u to.